Home Archive Organization Program News Contact
PDF download
Cite article
Share options
Informations, rights and permissions
Issue image
Vol 1, Issue 1, 2012
Pages: 899 - 909
None of above
See full issue

This is an open access article distributed under the Creative Commons Attribution License which permits unrestricted use, distribution, and reproduction in any medium, provided the original work is properly cited. 

Metrics and citations
Abstract views: 13
PDF Downloads: 0
Google scholar: See link
Article content
  1. Abstract
  2. Disclaimer
Received: >> Accepted: >> Published: 29.09.2012. None of above

ŽENEVSKE KONVENCIJE

By
Brana Komljenović ,
Brana Komljenović

Univerzitet za poslovni inženjering i menadžment

Ana Komljenović
Ana Komljenović

University of Banja Luka , Banja Luka , Bosnia and Herzegovina

Abstract

Ženevske konvencije o zaštiti žrtava rata od 12. avgusta 1949. godine u pravnom pogledu štite ranjenike, bolesnike i brodolomnike u ratu na moru, uređuju postupanje sa ratnim zarobljenicima i štite građanska lica za vrijeme rata. Ženevske konvencije su dopunjene sa dva dodatna protokola od 8. juna 1977. godine i to: Dopunski protokol uz Ženevske konvencije o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba i Dopunski protokol o zaštiti žrtava nemeđunarodnih oružanih sukoba. Konvencije su veoma opširne (429 članova), a sem teksta imaju i niz aneksa, uzornih sporazuma, obrazaca i sl. što omogućava zaraćenim stranama sklapanje dodatnih sporazuma. Ženevske konvencije o zaštiti žrtava rata (1949.) otvorile su novi ciklus humanitarnog prava i stvorili presedan u njegovoj tradiciji. Naime, države su dužne da ih primjenjuju u međunarodnim oružanim sukobima, a one zabranjuju svaku diskriminaciju čovjeka s obzirom na rasu, boju kože, vjeru, pol, status u vojnoj ili državnoj hijerarhiji, imovno stanje itd. Njihov osnovni cilj je čovječno postupanje prema svakome, posebno prema licima koja su usljed bolesti, zadobijenih rana ili zbog toga što su položila oružje ili su lišena slobode, izgubila mogućnost da se brane. Prema Konvencijama, a još naglašenije prema njihovim Dopunskim protokolima, zabrane vršenja ratnih zločina i zločina protiv čovječnosti su apsolutne, a zemlje potpisnice su obavezne da u svojim nacionalnim zakonodavstvima predvide i kažnjavaju najteže povrede Ženevskih konvencija. Na kraju treba naglasiti da se ne može negirati obilježavanje jubileja Ženevskih konvencija za zaštitu žrtava rata, ali taj jubilej i naše doživljavanje ratnih događaja na prostoru bivše Jugoslavije od 1991. godine do danas su gorka stvarnost, koja je pokazala da se ove Konvencije još uvijek u potpunosti ne primjenjuju i pored toga što je izgrađen sistem krivičnih sankcija za povredu Ženevskih konvencija.

References

Andrassy, J. (n.d.). : Vojna potreba i ratno pravo.
Aroneau, E. (n.d.). : La guerre international d’intervention pour cause d’humanite.
Buergenthal, T. (n.d.). : Međunarodna ljudska prava.
Evropska konvencija o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, 4.11.1950. (n.d.). In Rim (prevod objavljen u Službenom listu BiH (p. 6 99).
Milenijumska povelja Ujedinjenih nacija. (n.d.).
Opšta deklaracija o pravima čoveka, 10.12.1948. (n.d.).
Perazić, L. (n.d.). : Međunarodno ratno pravo.
Tadić, V. (n.d.). : Ratna agresija kao biznis.

The statements, opinions and data contained in the journal are solely those of the individual authors and contributors and not of the publisher and the editor(s). We stay neutral with regard to jurisdictional claims in published maps and institutional affiliations.